U Istanbulu 5 dana sa Zmajkom

Turkish deLight and deNight

U Istanbulu 5 dana sa Zmajkom

Turkish deLight and deNight

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on pinterest
Share on whatsapp

5 dana Istanbula

Turska. Istanbul. Jedini grad na Svijetu na dva kontinenta. Prijestolnica triju carstva: bizantskog, otomanskog i rimskog. Zemlja i grad koji kad jednom posjetiš uvijek se poželiš vratiti. Previše ljudi, previše auta, previše prometa, previše stresa, previše prljavštine; Osim toga, dodala bi : najbolja hrana, najljubazniji ljudi, najbolji pogledi, jedini grad na svijetu na dva kontinenta, ljepota različitih kultura, fenomenalan noćni život, odličan shopping i muzika čije riječi ne moraš razumijeti, ali osjetit ih sigurno hoćeš; naravno ako odeš na prava mjesta.

Bila sam u Istanbulu više od 10 puta. Vjerujem da ću ići još najmanje 20 puta. To je jedini grad u kojem se vidim pored Zagreba za život. Mogućnosti za okrenuti biznis su velike, pogotovo za moju branšu posla, marketing. Jedina prepreka je jezik. Razumijem ga dosta, mogu se i sporazumiti, međutim raditi i pričati turski, to još nije moguće, što ne znači da će tako biti za godinu, dvije. Volim izazove i jedan od mojih većih je naučiti tečno upotrebljavati turski jezik u govoru i pismu.

Ove godine, odlučila sam se na jedan kratki i produktivan izlet u Istanbul. Povela sam najbolju frendicu Jopu i Hannu. Razvila sam i dobar plan za tih 5 dana. Kako najviše vidjeti i doživiti od Istanbula u tako kratkom razdoblju?! Rekli bi vam svi, nemoguće je. Istina, dobro kažu, ali zato je bitno vratiti se nazad s nekim tko poznaje dobra mjesta.

Mi smo imali sreće, izabrali smo datume praznika- Kurban Bajrama. Grad je bio polu ispražnjen, ali i dalje gdje god idete, od točke A do točke B treba vam minimalno sat vremena. U prometu nema pravila osim jednog- tko prvi njegova djevojka. Od 3 trake na autoputu naprave 8 i sve funkcionira, sve dok se ne napravi čep. Zato treba unaprijed planirati gdje idete i poći dovoljno rano. Kod njih nema ubera, ali postoji secret taxi koji vozi po jeftinijoj tarifi. Za broj pitati lokalce nikako taxi vozače 🙂

Smještaj smo imale kod moje tetke (mamine sestre) koja se udala u Turskoj. Nakon nje, skoro sam i ja završila tamo. Dugo sam se dopisivala s jednim momkom. Neću mu otkriti ime, mogu samo otkriti da sam bila zaljubljena do ušiju, bila je velika kemija posrijedi, upoznala sam mu i familiju, prijatelje. to se sve dogodilo u samo par mojih posjeta Istanbulu. Po meni sve prebrzo, u krivo vrijeme, bila sam mlada i željna života. Pobjegla sam jer sam se uplašila, ne zato jer su primitivni, već nisam sigurna da li bi ja mogla biti ja u toj okolini u kojoj oni žive. Ja sam definitivno preotvoren tip osobe, od naručivanja kave i nenamjerne ćakule s konobarima do načina oblačenja itd.

Ortaköy - za mene najljepši dio Istanbula

Nego ajmo mi s moje zabranjene ljubavi i mene kao odbjegle nevjeste na naš put od 5 dana i što smo sve uspjele vidjeti. Neću pisati o povijesnim znamenitostima i onome što možete pročitati u bilo kojem turističkom vodiču ili planu putovanja. Podijelit ću s vama samo kratke crte s mog putovanja pojačano s par crta sa prijašnjih posjeta Istanbulu.

ORTAKOY SQUARE je mjesto koje će vas ostaviti bez daha, kako pogledom, poviješću, hranom, tako i malim prodavaonicama, prepunim malim kafićima i restoranima, odličnom uličnom klopom, mjestima za instagramično fotkanje, lampionima koje za 5 lira možete puštati u zrak i dobrom zabavom do rano jutarnjih sati. Što se tiče klope, probajte krumpire punjene nadjevima koje izaberete, miris dagnji na svakom čošku, kebaba janjećeg, junećeg ili pilećeg te svima dobro poznatog kokoraca iz turskih sapunica. Ako želite probati nešto autohtono onda neka to bude s jednog uličnog štanda na ovom mjestu.

Restoran u kojem smo odlučili pojesti konkretno bio je House cafe. Mjesto na kojem sam se prvi put vidjela i poljubila sa svojim turskim nesuđenim. Bilo mi je 21. Danas 31. Isto mjesto, 10 godina poslije i isti feeling, samo ovaj put u društvu moje Jope i brata Berka kojem se ovim putem zahvaljujem na velikom strpljenju jer on je taj koji nas je vodio i ispunjavao sve naše želje. Housecafe je smješten na Ortakoy trgu i brzo se puni i prazni tako da možete uloviti stol bez rezervacije. Moji su naručili burgere, a ja noddle s povrćem i teriyaki sosom. Sve tursko sam već probala, a ovo je više restoran prilagođen našem podneblju, nema jakih začina i jako malo turskih jela. Cijene su prihvatljive, a pogled neprocjenjiv.

Prije nego ulazite u bilo koje mjesto na Ortakoyu što se tiče kafića, provjerite na ulazu da li poslužuju alkohol jer sam se ja u jednom takvom obrukala i dobila čudan pogled kad sam htjela naručiti gin&tonic. Kvaka je u tome što lokalni club/kafić mora odlučiti da li će biti alkohol friendly ili alkohol free mjesto. Zašto? Jer Arapi ne ulaze i ne ostavljaju svoj novac u mjestu gdje se alkohol prodaje. Koliko god to nama zvučalo čudno, ja takve poteze poštivam. Tako da sam umjesto gin&tonica naručila milkshake okusa vanilije, pušila nargilu i uživala u prekrasnom pogledu i muzici koju evo i sad dok tipkam osjetim. Zanimljivo je to što vam uvijek nude voćne plate ili slane plate uz ono što pijete. Ovdje možete i konkretno pojesti, ali nisam probala pa ne mogu preporučiti. Ovo mjesto koje me ostavilo bez daha zove se Kaytan Lounge. Ljubaznost osoblja neću ni naglašavati, jer sam sigurna da ste od svih koji su ikada posjetili Tursku čuli da su svi preljubazni. I evo i dan danas, nisam još doživila ni jednu neljubaznost od turskog naroda, nebitno odakle ste i koji jezik pričate. Ono što bi svim Turcima savjetovala je to da otvore škole ugostiteljstva u svakom europskom gradu i pomognu nam da shvatimo nešto i naučimo o pravom ugostiteljstvu i turizmu te načinu ophođenja s gostima.

Vožnja brodom s polazištem s Ortakoya je prekrasno iskustvo koje definitivno morate isprobati. Vožnja traje sat vremena i košta 25 lira. Ne znam da li je ljepše po danu ili navečer. Brod vas vozi uz obalu europsku i azijsku, prolazite ispod Bospora – mosta koji spaja moderan Istanbul s tradicionalnim. Vožnjom će te vidjeti sve vile koje vidite u turskim sapunicama, pogled na velik broj minareta i povijesnih građevina. Naručite turski čaj i simit (pecivo u obliku pereca posuto sa sezamom).

 

Noćni klub i restoran Ruby – Ortakoy je mjesto koje smo odlučili rezervirati za naš noćni provod. U prijašnjim posjetama Istanbulu bila sam u Supperclub- u na RNB confusionu i u Clubu 360 . Pored svega navedenog imate još Reinu, Black i Masquarade. S odabirom noćnog provoda definitivno nismo pogriješili. Klub je smješten na moru, pogled je besprijekoran, muzika odlična, cuga je cjenovno ista ko u Zagrebu. Cugali smo gin s tonicima. Uz bocu ili bilo koje piće donesu slane grickalice i voćne plate. Ono što je bitno, nitko vam neće prići ukoliko ste u društvu s bilo kime muškog spola. Neće vas zaustaviti ni na odlasku do wc-a niti će vas gledati tako da vi to primjetite. 

S nama je bio moj bratić i stvanro nismo doživili niti jednu neugodnost. Ono što je uslijedilo drugi dan kad sam objavila fotku na instagramu s označenom lokacijom Ruby je druga strana priče. Napunio mi se inbox sa čudnim porukama i uletima poput: Vidio sam te jučer, imaš prekrasne ruke i divan način kako se krećeš. Pomislila sam na sec kak lijep ulet , nisu ljigavi dok mi moja prijateljica Josipa nije pokazala istu poruku iz njenog inboxa 🙂 Bilo je i onih manje ugodnih poruka gdje misle da se bavite najstarijim zanatom. To je zapravo opet jedan nesrazmjer, s jedne strane veliko poštivanje, a s druge strane im je seks i bilo što sa sexom, otvorenim ponašanjem tabu tema i samim time su više fokusirani na ono što je zabranjeno. Ono što mi se najviše svidilo na tom mjestu je to što je cijela terasa u ogledalima, dobar trik, jer gdje god da se okrenete vidite Džamiju i Bospor. Klub ima jedan vez, tako da stalno pristaju jahte. Na katu iznad je restoran koji ima malo paprenije cijene i bolji pogled, a iznad restorana i hotel, logičan slijed; večera, zabava pa hotelska soba 🙂

TAKSIM SQUARE je trg i središte modernog Istanbula koje većina turista prilikom prvog posjeta ne posjeti. Trg je početak avenije Istilkal koji je početak duge pješačke zone na koju kada dođete imate osjećaj kao da su 4 stadiona ljudi ispraznili i svi hodaju u različitom smjeru. Avenija presijeca Beyoglu četvrt. Mnoštvo ljudi, trgovina, ulične hrane (mi smo probali piletinu na njihov način u hrpi nekog začina i nismo se baš proslavile, naravno uz Ayran – slani jogurt koji piju uz svako mesno jelo) i različitih kultura. Na ovom mjestu čuvajte torbicu jer jednostavno u tolikom mnoštvu ljudi lako izgubite glavu, a ne samo torbicu.

Ukoliko krenete u smjeru Cvjetnog prolaza ( Çiçek Pasajı) naići će te na mnoštvo malih kafića sa živom turskom muzikom, to su mjesta gdje će te iskusiti pravu Tursku. Počastili smo se yeni rakijom koja se mješa s vodom pa postane bijela. Naravno, ja sam glumila mangupa i probala bez vode, zamalo sam se skljokala na pod. Muziku koju su svirali cijepala je srce, podsjećala na stare dane i staru ljubav. Tu muziku jednostavno morate osjetiti. Inače, meni omiljeni turski pjevač je Koray Avci i baš tu večer su svirali njegove pjesme i pjesme od Mustafe Sandala, meni drugog omiljenog pjevača. Za Tarkana već svi znate 🙂 Poslikale smo se naravno s crvenim tramvajem koji vozi po glavnoj aveniji i posjetili muzej voštanih figura .

FLORYA je kvart koji smo posjetili zbog placa (bazara) koji je otvoren samo jedan dan u tjednu. Kvart se nalazi u lijepom Istanbulskog djelu koji se zove Bakirkoy. Smješten je na Mramornom moru. Predivna šetnica uz more, avioni koji slijeću iznad vas svake 3 minute, prerkrasni zeleni parkovi i ogroman shopping centar bili su dobar razlog za posjetiti ovaj dio. Florya nije nikad u turističkoj ruti ukoliko putujete agencijom, tako da ovaj dio morate posjetiti. Sam plac je odličan i jeftin, od tepiha i začina do eksportne robe (zara, top shop, h&m…) pa do prefinih turskih delicija koje pripremaju i peku pred vama. Ovaj put probali smo gozleme . Mogu se puniti sa sirom, špinatom, mesom, krumpirom ili nutelom 🙂

SULTANAHMET koji se nalazi u djelu Fatih je mjesto na koje vas svaka agencija prvo odvede. Naravno, s razlogom. Neću pisati o povijesnim znamentostima, ali ću vam reći ono što ovdje morate vidjeti i probati,a slike koje dijelim su od 2013.godine jer smo taj dio jedino preskočili na ovom petodnevnom putovanju, bilo je prevruće i bile smo u hangoveru.

  1. Aya Sofija ili Crkva Svete mudrosti – Crkva je bila krunidbena crkva bizantskih careva do trenutka otomanske vladavine kada je crkva prenamjenjena u džamiju. Dodana su joj četiri minareta. Ataturk ju je pretvorio u muzej i to je definitivno nešto što moarte vidjeti. Ono što je zanimljivo je da su unutrašnjost crkve ostavili kako je, tako da kad uđete, možete vidjeti prekrasne freske i sve oznake kršćanstva s dodanim biljezima Islamske vjere.
  2. Džamija sultana Ahmada ili Plava Džamija glavna je turistička atrakcija na Sultanahmetu. Ona spaja bizantske elemente obližnje Aje Sofije s tradicionalnom islamskom arhitekturom i smatra se najvećom džamijom klasičnog perioda otomanskog carstva.
  3. Kapali Čaršija ili Grand Bazzar – mjesto gdje će te uživati u mirisima začina, blještavilu zlata i nakita te replikama najpoznatijih brandova. Postoje 3 vrste replika, tako naravno variraju i cijene. Mnoštvo naših trendseterica upravo od tamo nabavljaju šanelke i lujvitonke. Ako se zaputite tamo, naravno ne kupujte ništa bez tristopostotnog cjenkanja i obucite se pristojno jer će u suprotnome misliti da ste ruskinje i da plaćate u naturi 🙂
  4. Sultanahmet Koftecisi – restoran koji nije mjenjao menu niti recept od 1930.godine 🙂 Najbolji ćevapi uz povrće s grilla zaliveno Ayranom. Tu se čeka na red, naruči se, pojede i odmah se izlazi van. Tu možete probati i njihovu juhu od jogurta ( Yogurt Corbasi) u koju ubace malo mente, zanimljiv i pamtljiv okus. Vrijedi čekati u redu za klopu!

Ostatak vremena provele smo familijarno u kući moje tetke koja je smještena u mjestu Eston sehir- Bahcesehir. Kupali se u bazenu, uživali prekrasno serviranoj turskoj kavi uz turskih delight lokume te bogatom doručku po kojem je Turska poznata. Mnoštvo sireva, narezaka, maslina, voća, pita, povrća, paprika u vrhnju i sl. Naravno uz nezaobilazni doner kebab i baklave od pistacija. Ono što najviše volim kod Turaka je poštivanje starijih i familijarno okupljanje. Imali bi puno toga za naučiti od njih.

Podijeliti ću s vama par recepata u novom blog postu sa zasebnom temom turske hrane. Probati ću napraviti mantije (recept sam dobila od jedne hrvatice koja se udala u Turskoj i koju sam upoznala na instagramu), gozleme, paprike u kajmaku i birjan. Recept za dolme (punjeni luk i paprike) sam već podijelila pa se neću ponavljati.

Za one punijeg džepa, obvezna posjeta  Nusr-et steakhouse na jedan dobar komad mesa sa tačom Salt bae-a.

Neka Istanbul bude vaša sljedeća destinacija jer nećete požaliti!

 

Pošaljite upit

Koristimo kolačiće kako bismo poboljšali vaše korisničko iskustvo na našoj web stranici. Nastavkom pregleda ove web stranice, slažete se sa korištenjem kolačića.