S prstenom u džepu

Neki dan smo se posvadili, a kako smo različiti, ja sam tip da bi pričala i raspravljala do jutarnjih sati, a on bi hladno otišao spavati i sutradan bi sve bilo ok. Tu  večer mi vrag nije dao mira,  poludila sam i došla na krevet na kat u dječjoj sobi u koju se legao i pokušala mu skinuti prsten s ruke, gdje mi je poručio da sam luda, da se smirim i popijem chill pill. Na  to sam još više poludila i pokušala skinuti pred njim svoj prsten, ali u svom tom bijesu i plaču, nije silazio s prsta, počela sam ga i slinit, nakon tog sam se odvalila smijati jer nije htio s prsta. Rekla sam samoj sebi  dvije trudnoće su ipak odradile svoje. James je imao pravo, ujutro je sve bilo ok. Nakon tog prvog i nadam se, zadnjeg pokušaja skidanja prstena s ruke, odlučila sam napisati ukratko priču o svom prstenu. James je trebao biti moja prva avantura. James je danas moj muž i imamo dvoje djece. Zadnjih 5 godina našeg odnosa opisala bi kao pravi rollercoaster. 

SVE SE DOGAĐA S RAZLOGOM

Ono kad te pitaju da li vjeruješ u sudbinu pa odgovoriš kako sebi sam krojiš sudbinu, istina, ali upetlja se tu i treća ruka, nevidljiva, ne Adama Smitha nego Njegova sigurna sam.

Nakon dugog niza godina stupila sam spletom okolnosti u kontakt sa svojim ocem, koji je cijeli moj život proveo u Americi. 2012. godine odlučila sam otići na jedan dug izlet u Ameriku, upoznat oca, njegove navike, mane i vrline te provesti kvalitetno vrijeme s bratom i sestrom s tatine strane. (nisam ljubitelj riječi POLUbrat)

Provela sam time of my life, proputovala i vidjela svašta na road tripu. Stari me upoznao sa svojim raznolikim društvom. Tad je živio u Sjevernoj Karolini u Hickoryu; mjestu u kojem je živio moj sadašnji muž. Tog ljeta sam upoznala sve iz tog mjesta cijelu ekipu od starog,  samo ne Jamesa. Uostalom bila sam tad u vezi s dečkom za kojim sam tad bila luda pa ne vjerujem da bi išta bilo i da smo se upoznali.

Vratila sam se u Zagreb puna dojmova, vratila se dečku, burna veza je trajala još par mjeseci  i shvatila da se ne želim udavat, nahodavat i da sam spremna za avanturu. 

GDJE STE SE UPOZNALI ? NA FEJSU.

Došao mi je zahtjev za prijateljstvo na fejsu, Jamey Conary Yarbrough, plava kosa, plave oči, USA, reko stari moj đe me nađe. Nisam ga prihvatila, ne volim plave. Zove me moj stari i veli: “ Mala, nemoj me brukat, prihvati Jameya, super je lik, u istom smo hood-u” i pošalje mi 10 njegovih fotki koje nisam uspjela vidjeti jer ga nisam prihvatila.

Pala sam na slike, prihvatila njegov rikvest i počeli smo komunicirati. Isprva smo samo tipkali jer me hebo engleski, bilo mi je lakše tipkat nego pričati, uvijek sam imala taj hendikep. Nakon par dana intezivnog razgovora o random životnim situacijama James je uletio sa “ planiram put sa frendom Rumunjom do njegovog rodnog kraja pa sam mislio svratit na kavu”; Reko stari moj, ne znaš ti di je Hrvatska niti gdje ti ideš. Kava je bila malo poduža, a Rumunjsku nije vidio.

NOSIM TVOJE IME NA SEBI

Smijali smo se non stop, povezali se na nekoj novoj razini.  Zanimljivo je to što smo se prvo upoznali kroz komunikaciju i povezali na taj način, a onda je nedostajao samo taj fizički dio koji smo toliko željeli i toliko pričali o tome. Nazvao me i rekao “ kupio sam kartu”, dolazim tri dana prije tvog rođendana. I tako, muvali smo se preko telefona, podočnjaci su bili sve veći i veći, strpljenja sve manje i manje. Jedan dan poslao mi je fotku tetovaže. Mislila sam da je neka loša šala, nije bila šala. Taj čovjek je stvarno odlijepio. Istetovirao moje ime malo poviše gaća. Nije da se zovem egzotično popust Nicole ili Naomi, već Anela, no njemu je Anela bila egzotika.  Doduše na slici to nije izgledalo tako strašno, izgledalo je puno manje nego u živo.

Bližio se datum, 14.6.2013. Povela sam svoju Jopu da se tresem kraj nje dok ga čekam na aerodromu. Izašao je kroz Pleso vrata, oboje smo se smijali ko ludi, on je bio sav preznojen,a ja sam jedva držala ravnotežu na štulama. Nije se dogodio veliki strastveni poljubac, nije se dogodilo ni okretanje u zraku, nije bilo nikako kako smo zamišljali i pričali o tome. Bilo je strašno čudno i neopisivo. Mene je teško zbuniti, međutim ta situacija je stvarno bila AWKWARD. Natao je muk, mislim da je i Jopi bilo neugodno. Nisam ga odvela doma, naš sadašnji kum Hrvoje nam je dao ključeve svog stana, jer kako da ja objasnim mami, dovodim doma frajera kojeg sam upoznala na netu. 

 UMJESTO LJUBLJENJA, ON KAUČ, JA KUHINJA

Došli u stan, on zaspao na kauču, ja razočarano pekla punjene paprike i radila pire krumpir ne bi li ga očarala.  Čovjek je bio premoren, a ja sam imala prevelika očekivanja. Vječiti ženski problem. Probudio se, otišli smo zajedno na proslavu rođenja djeteta mog šefa, isplesali se, popili, opustili se i vratili se u stan; tad sam vidjela tetovažu i bila je strašna, bila je ogromna i pomislila sam da stvarno ima neku dijagnozu, pomalo se i uplašila, dok nisam vidjela i zmaja od metar i pol koji grli njegov torzo i leđa.

Sljedećih 48 sati proveli smo pripijeni jedno uz drugo. Pojeo je moje paprike i rekao, to sam već jeo, to je meksičko jelo pa smo ušli i u prvu debatu 🙂 Odvela sam ga na špicu. Ostao je šokiran dobrom kofeinskom i naprilitanom atmosferom na Cvjetnom trgu, tu je nastala i naša prva prava zajednička fotka. Furali smo kape SOUL i MATE, stalno mi je ponavljao da sam ja njegova srodna duša, pa nam je napravio šilterice, zvuči mi to sve tako otrcano sada kada o tome pišem, ali mi osmijeh ne silazi s lica jer me prati taj osjećaj koliko sam bila uzbuđena i sretna. 

PRSTEN 2 BROJA VEĆI

Otputovali smo na Vir, na viksu moje Jope. Taj dan je bio nervozan kao i na aerodromu  te mi ništa nije bilo jasno, na trenutak sam pomislila da neće ništa biti od toga. Uostalom plav je, nemrem ja bit s plavim. Odveo me u večernju šetnju i izvadio prsten. Nije kleknuo jer smo sjedili na plaži. Počela sam se nezaustavljivo smijati, sve mi se činilo kao velika šala, dijamantni prsten 2 broja prevelik stavio mi je na ruku.  Nosio ga je u džepu još iz Amerike.  Gdje god smo išli, nije imao plan, nije znao kad ni gdje, ali je znao da će mi ga staviti na ruku.

Da li je ovo pravi dijamant?

Sjećam se kako sam ga cijelog obljepila sa selotejpom kako bi mi bio taman, a onda sam iskoristila jedan trenutak u Zadru gdje smo stali da Jamesa upoznam s mojom Andreom, otišla s kave do prve zlatarne, odmotala selotejp i rekla molim vas možete mi pogledati da li je ovo neka šala, da li je ovo pravi dijamant? Nije meni bilo do dijamanta, nisam nakit lik nikad bila niti ću ikad bit od blještavila, već nisam vjerovala da bi netko koga nije nikad vidio u životu, stvarno zaprosio treći dan poznanstva, kao da sam tražila dokaz da je sve to fejk i da nije realno.  Kamen je bio pravi. Pitao me čika za pultom da li želim znati vrijednost, ja sam rekla ne, ne još. Namotala sam nazad selotejp i vratila se na kavu.

Sve se činilo  kao velika ludost, osudili su me svi oni koji nisu vjerovali u to, kolegice s posla, prijatelji, familija. Mojoj baki, dedi i mami je odmah sjeo, na prvu. Nisu pričali isti jezik, ali neverbalni signal bio je razumljiv.

To mi je jedino i bilo bitno, što misle moji i kako se osjećam ja s tim i s njim. Velik rizik, dva različita mentaliteta s dva različita kontinenta, različite kulture, različitih navika, hobija s istim pogledom na Svijet i istom željom, osnutak obitelji. Kada pitate Jamesa, zašto Anela ? On uvijek odgovori da je u meni prvi put vidio taj majčinski instinkt i poželio nekog za stvaranje obitelji. To mi je rekao tokom našeg drugog telefonskog razgovora. Tu je pala u vodu moja ideja o avanturi. Ako mene pitate zašto James ?

Volim rizik, volim pratit trenutni osjećaj  i volim izazove. James je bio moj izazov, i još uvijek je. Kako sam bila čvrsta u svom stavu da se ne vidim u Americi, vezana za svoju zemlju i da volim Hrvatsku, vezana uz svoju mamu koja me sama podigla na noge uz baku, dedu i keku, odlazak nije bila opcija. 

    IZ AMERIKE U SVETU KLARU

James se vratio u Ameriku, ostavio sve svoje, obitelj, prijatelje, kolege, loše i dobre navike, kuću i posao.  Došao s malo ušteđevine, gitarom na ramenu i jednim koferom. Uuselio se samnom i s mojom mamom u iznajmljeni stan u Svetu Klaru u 50 m2, prije je u toj kvadraturi samo kakao. Sad ju je odlučio dijeliti samnom i sa mojom mamom. Doveo je i psa. Mama je pristala, a meni ni hrčka nije dozvolila, u Bellu smo se zaljubile na prvi pogled. Za par mjeseci smo se vjenčali uz prisustvo onih koji me nisu osudili, moja mama, Jopa i Hrvoje , ljudi koji su dio naše priče, na skypu su bili i njegovi, imali smo i prevoditelja koji je morao prevesti riječ YES u DA. Tu je krenuo naš kaos. Vrtlog emocija, nemogućnost izražavanja, rasprave na tuđem jeziku, nerazumjevanje, nezadovoljstvo, prevelika očekivanja u nekim trenucima, ali i LJUBAV.

Zbog zadnje riječi  smo i uspjeli preskočiti sve prepreke i nedaće koje smo si zadavali sami, a neke nam je i život podario, kako kaže moja mama “Život je konstantno rješavanje problema i konstantno smijanje rješenim problemima”. Oženili se, medeno odmjesečarili, rodio se Liam, kupili smo stan, rodila se Hanna. Nismo imali vremena za duge noćne šetnje, za zajedničke odlaske na more solo, za izlaske , za nalaženja kod sata i odlaske svako svojoj kući. Bili smo bačeni u vatru, gorili smo, ali nismo izgorili. Ne znam što će nam daljni život donijeti, kao što nisam znala ni da će mi se u dvadesetima život okrenuti u toku u kojem se okrenuo.

Da li bi ja mijenjala nešto?

Ono što mi se uvijek vrti u glavi je spoznaja o mogućem ishodu, da nisam otišla u Ameriku i obnovila odnos sa ocem, da sam živjela u gorčini i ljutnji prema njemu, danas ne bi upoznala i bila s Jamesom, a ne bi bilo ni Hanne i Liama.  Onda se pojavi upitnik, da li vjerujete u sudbinu ili mislite da smo samo mi krojači iste ?

Da li bi ja mijenjala nešto? Ne bi. Izabrala bi opet Jamesa i naš kaos. Postoje dvije vrste ljubavi, ljubav koja ti donosi mirno more i sigurnu luku, to je ljubav koju bira većina normalnih, postoji i ona koja ti donosi nemirno more, konstatnu oluju, ali i kapetana tvoga nemirnog srca.  Objasnila bi to na način, da sam bila u vezi 4 godine kojaj je bila mirno more i sigurna luka, ali moje srce i moj duh nisu bili u punom sjaju, nisam nikome mogla objasniti zašto sam izabrala drugi put, ali s vremenom upoznaš samog sebe i sam si daš odgovore.

Volim lov, volim igru, volim bitke, volim pobjedu, volim život. Volim njega. Sve dok zajedno  plovimo i ne stojimo na jednom mjestu u jednoj luci moj čudan karakter i razigran duh te ljubav bez dna ispunjavaju svoju svrhu i vesele se novom zajedničkom izazovu, ostati na površini u vrtlogu života. Sljedeći izazov neće biti treće dijete, bit će vrijeme za nas dvoje, dejtovi, putovanja i onaj dio koji smo naplanirano preskočili.  I zato, ne planiraj puno, jer život je ono što ti se događa dok ti kuješ planove.